Čim sletite u Stuttgart jedno je jasno – ovo je neka sasvim drugačija Njemačka. Glavni grad savezne pokrajine Baden-Württemberg broji oko 600 000 stanovnika, a na listi svjetskih gradova najugodnijih za život nalazi se na visokom 30. mjestu.
Uzmemo li u obzir da se radi o jednom od centara njemačke industrije, njegova privlačnost postaje još veća. Upravo je Stuttgart dom Mercedes Benza, Porschea i Boscha, ali ne treba zaboraviti niti na njegove slavne stanovnike poput književnika Fridricha Schillera i filozofa Georga Wilhelma Friedricha Hegela.
Šetajući Stuttgartom prvo ćete primijetiti kako u njemu nema visokih nebodera niti poslovnih zgrada, a za to postoji sasvim praktičan razlog koji nije održavanje privlačnog izgleda grada. Stuttgart je, naime, smješten, u dolini, a okružen brdima i jedini način da se održi kvaliteta zraka je da se izbjegava građenje nebodera. Zbog brežuljaka, grad raste samo u jednom smjeru, jer je na vrhovima brežuljaka gradnja zabranjena, pa ih krasi tek pokoja crkva. Osim što su utjecala na arhitekturu, brda su definirala i ovdašnji stil života, pa tako Stuttgart ima preko 400 stepeništa koja povezuju centar grada s brežuljcima, ali je Baden-Württemberg jedna od rijetkih njemačkih pokrajina kojoj pivo nije na prvom mjestu omiljenih pića.
Schwabe, kako sami sebe zovu, preferiraju vino, a njihova opsesija ide tako daleko da su u povijesti od njega građene i crkve. Iako se čini kao izmišljotina, u Stuttgartu se jedne godine godine nije popilo sve vino, a kako se ne bi bacilo, iskoristili su ga za gradnju protestantske crkve na Schillerovu trgu. Danas se pak održava Weindorf, veliki festival vina koji govori o strasti ovih stanovnika prema dobroj kapljici, a omiljena sorta im je trollinger, vino srednje kiselosti s aromom jagode i dima.
U Stuttgartu trenutno živi preko 50% stanovnika inozemnog porijekla, koji pripadaju nekoj od 170 svjetskih nacija. Kako bi se proslavila različitost, postoji i poseban festival u srpnju, ali nemojte misliti da se ovdje novi ljudi, običaji i građevine lako prihvaćaju. Dapače, vodiči ističu kako se stanovnici ovog grada jako vole buniti, ili bolje rečeno propitkivati svaku odluku vladajućih. Posljednje pitanje koje ih je mučilo je bila gradnja podzemnog željezničkog koridora, ali zapravo je cijeli grad pun spomenika njihovim nedoumicama. Jedna od njih je Schillerov spomenik za kojeg su, nakon što je otkriven, tvrdili da uopće ne liči na poznatog književnika. Strasti su se smirile kada su saznali da je napravljen bez naknade.
